Bvogovi

Gledam nešt’ ove bvogove i kontam, koliki debil moraš biti pa da pišeš sva ova sranja i sve te silne gluposti na koje nailazim klikajući u ovoj rubrici «tek osvježeni» !?. Evo konkretno… od svih ovih silnih blogova sto opstaju na blogger.ba, postoje dvije vrste bloga: 49,9999…% ide ovako: «Ja tabe volim, aaaaj kuku meni, ti mene ne voliš», a ostalih 49,9999…% «Ovo je moj drug Hamo, praaaavo je lud, i dobar jaran» E pa qrac-palac više… što bi rek'o Ribić…paaa dok'le majkumu? Dokle više ? Je li se radi o nedostatku kreativnosti ili o glupoći i zaostalosti blogerskih uživaoca? I jedno i drugo, nažalost. Još plus kad vidim pjesmu ispisanu… ono «u komadu», napisanu po sistemu copy-past, mislim da su to momenti kad «gospodin Internet» počinje da plače. Sve nekakve crne misli, depresije, suze, kukanja i ostale trinaesto godišnje zajebancije. Danas, svako dijete iz obdaništa ima svoj blog, gdje obavezno predstavlja svu svoju «raju», i otprilike 80% bosanaca, a bogme i hercegavaca nekad je bilo predstavljeno na nekom blogu. Što mene interesuje ko je Mujo, Kemo, Pero, Ivo ? Jesu li to tako smrtno bitne informacije bez kojih se nemeRe zivjeti ? I još nešt'…! Koji je k*r*c ovoj današnjoj djeci ? Pa ne mogu da vjerujem «našta» se sve lože. Moji glavni crtani junaci su bili duško, patak, popay, gustav… a danas Pikacu i njegova raja, te ostali «svemirski» junaci što se pretvaraju u razno-razna čudovišta. Pa šta je tu tako interesantno, što neka žuta, nedefinisana, rekao bih «životinjsk» vrsta (mada nisam siguran) sija munje iz svog žutog repa i kreberi se govoreći «Pikačuuuuuuuuu». Otkad nisam vidio da se djeca na ulici igraju ta-ta, ćize-blize, picigen’, klikera.., al’ jok, danas čim se rodi, prvi poklon mu je mobitel, valjda dijete mora zavat’, poruke pisati, slikat’ Hamu i ostale đilkoše sa novom kamerom od 2 Megapixela… Eh et’.. tol'ko od mene, a sad odo’ na džumu u Fahdovu, nema raaašta pisat’ ovo više…

Rek'o bi Reš'o… Pusaaaaaaaaaaaaaa :))

WeLLa